plazmidi (plazma + -id), izvankromosomski pokretni genetički elementi (→ episomi), koji se umnožavaju neovisno o kromosomskoj DNA. To su najčešće male kružne molekule DNA (mogu imati samo nekoliko tisuća pari nukleotida). Ima ih u stanicama prokariota i eukariota, gdje se obično nalaze u citoplazmi, a na svaku molekulu kromosomske DNA dolazi ih nekoliko desetaka kopija. U bakterija su najčešće skupine plazmida: faktori fertilnosti (faktori F), koji sudjeluju u spolnom razmnožavanju bakterija, tj. omogućuju prijenos kromosoma iz jedne bakterije (tzv. muške) u drugu (tzv. žensku); faktori rezistencije (faktori R), koji nose gene za otpornost na pojedine antibiotike; kolicinogeni faktori, koji nose gene za proizvodnju kolicina. Za zdravstvo su posebno značajni faktori R, jer mogu gene za otpornost na neki antibiotik prenijeti horizontalno, tj. s jedne bakterijske vrste na drugu. To se događa osobito u uvjetima gdje u dodir dolaze ljudi koji nose bakterije otporne na različite antibiotike. (→ bolničke infekcije)
Plazmidi su iznimno važni u genetičkom inženjerstvu, gdje se upotrebljavaju kao vektori, tj. molekule DNA koje omogućuju umnožavanje kloniranog odsječka DNA u stanici domaćinu. U tu se svrhu plazmidna DNA razreže specijalnim enzimima, restrikcijskim endonukleazama, a na mjestu reza ugradi se (također s pomoću enzima) odabrani odsječak DNA, tj. odabrani gen. Takva se rekombinantna molekula ubaci u stanicu domaćina bez plazmida. Plazmidni vektor sadrži i gen za otpornost na antibiotik, pa se transformirane stanice (koje sadrže plazmid) mogu lako prepoznati i odabrati, jer su zahvaljujući tomu genu stekle otpornost na antibiotik. One se potom umnožavaju u velikim količinama kako bi se dobio velik broj kopija ugrađenoga gena, koje mogu poslužiti za proizvodnju specifičnih bjelančevina (npr. inzulina) ili za određivanje genske strukture. Budući da je plazmidna DNA mnogo manja od kromosomske DNA, lako ju je izdvojiti u čistom obliku prikladnome za daljnju analizu ugrađenoga gena. Kombinacijom plazmida i bakteriofaga dobiveni su kozmidi, vektori posebno prikladni za uporabu u genetičkom inženjerstvu, jer se u njih mogu ugraditi veći odsječci DNA.
